Flor de la Mar ili u prevodu na srpski “Cvet mora”, je trgovački brod koji je 1511. godine potonuo zajedno sa najvećim tovarom blaga koje su Portugalci ikada prevozili.
Cvet mora je na svoje prvo putovanje krenuo 1502. godine pod komandom Estavoa da Game – rođaka čuvenog Vaska. Ovom istraživaču se između ostalog pripisuje i otkriće arhipelaga Trinidada i Martim Vaza koji se nalaze istočno od obale modernog Brazila.
Prilikom svog povratka tokom 1503. godine, brod je naišao na nemirne struje u Mozambičkom kanalu – smeštenom između Mozambika i Madagaskara. Natovaren obilnom količinom začina koja je obećavala dobru zaradu širom pijaca Evrope, teško ga je bilo kontrolisati.
Kako izvori navode brod je ovom prilikom pretrpeo ozbiljno oštećenje i bio je primoran da se usidri kod Mozambika radi dalje popravke. Tek krajem godine bezbedno je stigao u Lisabon. Ali to nije bio poslednji put da se brod suočio sa ozbiljnim problemima prilikom prolaska kroz ovaj kanal.
Svoje sledeće putovanje započeo dve godine kasnije pod komandom Žaoa de Nove kao član 7. portugalsko-indijske flote koja je prevozila svog prvog potkralja Fransiska de Almeidu u Indiju.
Ovog puta brod je mnogo duže ostao na popravci. Crna tačka na pomorskoj mapi ovog broda konstantno je izazivala probleme posadi i samom brodu, ali posle dugotrajne popravke i isfrustriranog kapetana koji je mesece izgubio u lukama daleko od domovine, sreća mu se konačno osmehnula 1507. godine.
Tom prilikom brod je integrisan u eskadrilu pod komandom Alfonsa de Albukerkija koji je prilikom svoje misije naišao na zaboravljeni brod. Pod njegovom komandom, brod sačinjava deo grupe koja osvaja gradove Kurijati, Hor Faknu i Ormuz. Ovaj brod je u godinama pod upravom Albukerkija svedočio slavnim danima čuvenog moreplovca i jednog od najboljih vojskovođa tog perioda.
Njegova osvajanja Goe 1510. godine su donela Portugalu slavu i prevlast na trgovačkim putevima koji su bili veliki izvor zarade. Međutim, prilikom osvajanja Malake 1511. godine dolazi do razvoja događaja koji će direktno uticati na činjenicu da veći deo njegove posade više nikada neće videti Portugal.
Osvajanje Malake je nateralo njenog poslednjeg sultana Mahmuda Šaha da pobegne preko Malajskog poluostrva u Pahang na istočnoj obali, gde je pokušao da zatraži kinesku pomoć. Međutim, do nje nikada nije došlo. Portugalci sa druge strane, blago koje su ukrali iz palate tovare na Flor de la Mar i šalju na dvor kralja Manuela I u Lisabon.
Poslednje putovanje
Neki izvori tvrde da je brod nosio poklon u znak zahvalnosti kralja Sijama Manuelu I, zajedno sa ličnim bogatstvom Albukerkija. Među tovarom su bila pohranjena brojna blaga koja su oteta prilikom osvajanja. A neke procene govore da je ovaj teret bio najvrednije blago ikada koje je portugalska mornarica prevozila u svojoj dugoj i bogatoj istoriji.
Dok je plovio duž sumatranske države Pase u Malačkom moreuzu brod je zahvatila oluja koja ga je nasukala i razbila o plićak. Tokom ove nesreće većina posade je nestala – oko 400 njih – iako je sam Albukerki uspeo da preživi koristeći improvizovani splav koji je napravio.
Nekoliko izvora govori o ovom događaju, navodeći različite sudbine blaga. Najverovatnija od njih tvrdi da su Portugalci spasil deo blaga iz plićaka, što je potvrđeno i izveštajem koji je napisao i sam Albukerki jednom prilikom.
Potraga za izgubljenim blagom je tokom godina izazvala brojne kontraverze, jer Portugal, Indonezia i Malezija – tvrde da imaju pravo na njega. Međutim, do sada ni jedna od njih nije bila uspešna, ostavljajući prostora mnogim avanturistima da se uključe u potragu za ovim neprocenljivim blagom koje i danas najverovatnije delom leži zakopano ispod površine mora.
-nationalgeographic.rs