Muzeji, te riznice vrijednog i znanja, neizostavni dio svakog turističkog obilaska, mjesta su u kojima se ponekad nadahnjujemo predivnim umjetničkim djelima, mjesta koja nas znaju vodi daleko u burnu prošlost, mjesta koje nam u nekim slučajevima pokazuju nešto pomno skriveno od pogleda, ponekad upravo ono što živi na dnu mora, kako našeg tako i dalekih oceana… Jedno od takvih mjesta, koje nas upoznaje sa stvorenjima od kojih neka možda nikada nećemo imati prilike vidjeti u životu, nalazi se u Makarskoj. Malakološki muzej Makarska u franjevačkom samostanu jedna je od najvrednijih kulturnih ustanova u Hrvatskoj, samozatajni rekorder s jednom od najvećih muzejskih zbirki školjaka na svijetu.
SIN POMORCA KOJI JE OBOŽAVAO MORE
Malakološki muzej Franjevačkog samostana utemeljen je 1963. godine. Za njegov je osnutak, kao muzeja za kojeg kažu da ima jednu od najopsežnijih zbirki školjaka na svijetu, zaslužan dr. fra Jure Radić, sin pomorca koji je – nekako očekivano – obožavao more, a time i ono što se nalazi u njemu, među ostalim školjke.
SAMOSTAN JE ZAŠTIĆENI SPOMENIK KULTURE I DATIRA IZ 1518. GODINE
Muzej se za javnost otvorio 30. travnja 1963. godine, u starom dijelu Franjevačkog samostana, inače zaštićenog spomenika kulture iz 1518. godine. Radić je u njemu izložio postav sa školjkašima iz Jadrana, ali i i ostatka svijeta. Isto tako, sačuvao je i herbarij bilja planine Biokovo i manje paleontološke kolekcije. Zbirka danas broji oko 3000 primjeraka školjaka.
NA ZBIRCI POČEO RADITI JOŠ 1959. GODINE
No, začeci iste još su stariji od samog muzeja. Sežu u 1959. godinu, kada je Radić uz pomoć suradnika organizirao prikupljanje materijala, odnosno školjki, na prostoru makarskog primorja. To što su skupili bilo je prvi puta predočeno javnosti mjesec dana nakon samog skupljanja, a broj izložaka je – kako se proširila vijest o osnivanju zbirke – samo bujao. U njezinu ‘proširenju’ pomagali su kako lokalni ribari, tako i donatori iz cijelog svijeta, a naposljetku se rodila ideja o postavljanju stalne izložbe. To je naposljetku i, kao što smo objasnili, realizirano, a obnova izložbenog prostora obavljena je povodom 60. obljetnice osnivanja muzeja.
ŠKOLJKE IZ NAŠEG MORA, ALI I ONIH DALEKIH
Najveći dio izložene zbirke čine školjke morskih puževa i školjkaša. Osim školjaka iz našeg mora, postav čine i školjke iz drugih mora i oceana, i to redom Havaja, Oceanije, Kalifornije, Kine, Japana, Kariba, Australije, Madagaskara, Tanzanije, Filipina, Indonezije, Crvenog mora, Antarktike i Koraljne barijere, objašnjeno je na stranicama Muzeja.
LJUŠTURE NEKIH MEKUŠACA BILE SU PRETEČA NOVCA
Posjetitelji muzeja mogu doznati dakle sve o ovim fascinantnim stvorenjima. Primjerice, da su mekušci skupina stara najmanje 550 milijuna godina, i da u njih spadaju puževi, školjkaši, glavonošci, koponošci, mnogoljušturaši, jednoljušturaši i bezljušturaši. Ili da je do danas identificirano oko 120 tisuća živućih te najmanje 40 tisuća izumrlih vrsta mekušaca, nakon insekata, druge najbrojnije skupine životinja. Ili da su jedina mjesta gdje ih ne nalazimo neke pustinje te planina više od pet tisuća metara. I, naravno, odnos čovjeka prema njima – kako su mu služili za hranu, a njihove ljušture za izradu alatki i nakita ili pak čak kao novac, odnosno preteča novca.
OSNOVAO I BOTANIČKI VRT KOTIŠINA
Jure Radić, osnivač ove vrijedne zbirke, rodio se inače 1920. godine u Baškoj Vodi, za svećenika se zaredio 1943. godine, a smatraju ga svjetski priznatim stručnjakom na području malakologije, grana zoologije koja se bavi proučavanjem mekušaca, ali i botanike i ekologije. Radić je preminuo u Splitu 1990. godine, a među ostalim je – tijekom svoje bogate karijere – utemeljio i Biokovski botanički vrt Kotišina.
SVE SAMO NE KLASIČNI BOTANIČKI VRT
Taj se botanički vrt nalazi, kao što samo ime kaže, u Kotišini, selu u podnožju Biokova, udaljenom od Makarske dva kilometra. U njemu se, odnosno na tamošnjim liticama, nalazi Veliki kaštel, u kojem od 2019. godine djeluje i interpretacijski centar s postavom posvećenim tamošnjoj kulturnoj baštini i Biokovu. Sam vrt se nalazi na visini od 350 do 500 metara i dio je Parka prirode Biokovo. No, nije klasični botanički vrt – riječ je o smisleno ograđenom dijelu tamošnje prirode koji predstavlja samorodne biljke i proteže se na površini 16,5 hektara.
NAJSTARIJA ULICA U GRADU, KALELARGA
Isplati se, kad ste već na području Makarske, zbog samog muzeja ili pak vrta, razgledati i sam grad. On broji oko 13 tisuća stanovnika, a u njemu za posjetitelja sve počinje šetnjom u staroj gradskoj jezgri i na tamošnjem glavnom trgu, Trgu fra Andrije Kačića Miošića, do kojeg vodi najstarija makarska ulica, Kalelarga. Na istom se trgu nalazi i spomenik čovjeku po kojem nosi ime, a koji datira iz 1890. godine, kao i barokna crkva sv. Marka. Osim mletačke česme, stari dio grada krase i kamene ulice te stare palače. Tu je i pjaca, odnosno tržnica te Riva s jednom sasvim posebnom skulpturom.
UKORAK S VREMENOM ILI SPOMENIK ‘GALEBU’
Spomenik je to koji ima, čini se, stotinu imena. Službeni mu je naziv ‘Ukorak s vremenom’, no u biti ga zovu spomenik ‘galebu’. Riječ je spomeniku muškarca, odnosno ‘galeba’ (ženskaroša) i mlade žene koju on zavodi, a djelo je akademskog kipara Nikole Šanjeka iz Varaždina. Spomenik je isto tako poznat i pod imenima Spomenik ljetnoj ljubavi te Spomenik turistu. U starom gradu, u jednoj od tamošnjih kamenih kuća, nalazi se i Muzej riba, rakova i školjki iz Jadranskog mora s više od 250 primjeraka riba i rakova, među njima dupina i morskih pasa, a Makarska je, isto tako, i dom najmlađe zvjezdarnice u Hrvatskoj.
MUZEJ SA ŠKOLJKAMA ZIMI RADI PO DOGOVORU
Što se tiče muzeja koji je tema našeg članka, on ima ljetno i zimsko radno vrijeme. Ovo potonje primjenjuje se od 15. listopada do 1. svibnja, što znači da radi po dogovoru (u ostatku godine radi svaki dan osim nedjeljom, i to od ponedjeljka do petka od 8 do 15 sati te subotom od 9 do 13 sati). Cijena ulaznice za odrasle iznosi šest eura, dok djeca do sedam godina starosti ulaze besplatno.
