Veče je bilo toplo i mirisalo je na so i gorivo. Sunce se spuštalo nad Pacifikom dok je jahta klizila po vodi. Claire Anderson stajala je na pramcu, raščupane kose, stežući jaknu oko ramena. Mesecima je osećala da se njen brak raspada, ali večeras je nešto bilo drugačije. Mark, njen muž, iznenada je postao pažljiv, predložio „romantičnu vožnju” da poprave stvari.
Dok je gledala horizont, čula je njegove korake iza sebe. Previše tihi. U poslednje vreme uvek je skrivao telefon, nestajao na „poslovne sastanke” i vraćao se kasno. Pokušala je da mu veruje, ali osećaj da nešto krije nije je napuštao.„Prelepo je, zar ne?“ rekla je, okrenuvši se. Njegovo lice bilo je hladno, oči mutne.
„Claire…“ počeo je i glas mu je bio čudan, gotovo smiren. „Mnogo sam razmišljao. Ti i ja… nismo više srećni.“„Možemo da popravimo stvari,“ preklinjala je. „Sve ovo vreme čekala sam da mi kažeš istinu.“
I tada je videla – iza njegovog ramena, iz kabine je izašla Isabella, njena najbolja prijateljica. U ruci je držala čašu šampanjca, a na licu joj se pojavio osmeh pun zadovoljstva. Claire je osetila kako joj se stomak okreće.„Šta ona radi ovde?“ pitala je Claire, glas joj je zadrhtao.
Mark je duboko uzdahnuo. „Ona i ja smo zajedno. I vreme je da prestanemo da živimo u laži.“Claire je krenula ka vratima, ali Mark je prišao bliže, a u njegovim očima nije bilo ni trunke saosećanja. „Veruj mi,“ rekao je tiho. „Biće lakše ovako.“
Pre nego što je uspela da reaguje, njegove ruke su je snažno odgurnule unazad. Claire je vrisnula dok je padala preko ograde. U trenutku je videla more, nebo, lice Isabele koje se izobličilo u šok… a onda je hladna voda progutala sve.
Jahta se udaljavala, a Claire je udarala rukama i nogama, pokušavajući da ostane na površini. Zvuk motora postajao je sve tiši. Voda joj je ulazila u pluća, snaga je popuštala. Poslednje što je videla bila je crvena svetlost zalaska koja je tonula zajedno s njom.I onda – mrak.
Claire se probudila u bolničkoj sobi, pluća su je pekla, a telo joj je bilo puno modrica. Ribari su je pronašli na obali nekoliko sati nakon nesreće. Kada su je pitali ko je i šta se desilo, izgovorila je lažno ime. Niko nije znao ko je, a ona nije želela da iko sazna.
Mesecima je prolazila kroz oporavak. Hodanje je bilo bolno, ruke su joj drhtale. Noću je sanjala Markovo lice i osećaj ruku koje je guraju u smrt. Polako je planirala šta će uraditi.
Napustila je obalu i otišla u Nevadu, gde je radila kao asistent u maloj advokatskoj kancelariji. Učila je o zakonima, imovini, prevarama. Sačuvala je svaki dokaz koji je mogla da nađe – transakcije sa njihovog zajedničkog računa, papire za osiguranje koje je Mark podigao, fotografije njega i Isabelle koje su se pojavile na društvenim mrežama samo mesec dana nakon „nesreće“.
Tri godine kasnije, Mark i Isabella su priređivali raskošnu zabavu za veridbu. Bio je to događaj sezone – svi gosti iz poslovnog sveta bili su tamo. Mark je stajao pored švedskog stola, okružen prijateljima, kada su se vrata otvorila.Claire je zakoračila unutra.
Tišina se spustila. Svi su se okrenuli. Mark je ispustio čašu, vino se razlilo po podu.„Claire?!“ povikao je, glas mu je bio promukao.Ona je prišla stolu, pogledala ga pravo u oči. „Mislio si da si me sahranio. Pogrešio si.“
Iz torbe je izvukla fasciklu i bacila je na sto. „Ovo su dokazi o pokušaju ubistva i prevari sa osiguranjem. Već su kod policije. Večeras sam došla samo da ti gledam lice kada shvatiš da ti je kraj.“Isabella je problijedila i pokušala da izađe, ali novinari koji su pozvani (Claire ih je unapred kontaktirala) već su počeli da fotografišu.
Policija je ušla minut kasnije. Mark je pokušao da pobegne, ali su ga uhvatili pred ulazom. Claire ga je poslednji put pogledala dok su mu stavljali lisice.„Rekao si da će biti lakše ovako,“ šapnula je. „I bio si u pravu – sada mi je mnogo lakše.“
Nekoliko meseci kasnije Mark je osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu. Isabella je nestala iz grada. Claire je prodala jahtu i novac uložila u fondaciju za žene koje su preživele pokušaje nasilja.
Na otvaranju fondacije rekla je: „Tri godine sam živela kao duh. Večeras počinjem iznova – živa, slobodna i svoja.“ Publika je ustala i aplaudirala. Claire je znala da je to kraj jednog života i početak drugog.